Biologija
  • Pocetna
  • Peti razred
    • Uvod u biologiju
    • Celija
    • Osobine zivih bica
    • Klasifikacija zivih bica
    • Carstvo monera
    • Virusi
    • Carstvo protista >
      • Alge
    • Gradja biljaka >
      • Koren
      • Stablo
      • List >
        • Zivotni procesi biljke
      • Cvet >
        • Oprasivanje i oplodjenje
      • Plod
      • Seme
    • Vegetativno razmnozavanje
    • Kako biljke rastu
    • Raznovrsnost biljnog sveta >
      • Mahovine
      • Paprati
      • Golosemenice
      • Skrivenosemenice >
        • Monokotile
        • Dikotile
    • Carstvo gljiva
  • Sesti razred
    • Prazivotinje >
      • Prazivotinje-ukratko
    • Carstvo zivotinja >
      • Carstvo zivotinja-ukratko
      • Sunjdjeri >
        • Sundjeri- ukratko
      • Dupljari >
        • Dupljari-ukratko
      • Pljosnati crvi >
        • Pljosnati crvi-ukratko
      • Valjkasti crvi >
        • Valjkasti crvi-ukratko
      • Clankoviti crvi >
        • Clankoviti crvi-ukratko
      • Mekusci >
        • Mekusci-ukratko
      • Zglavkari >
        • Zglavkari-ukratko
        • Rakovi >
          • Rakovi ukratko
        • Paukoliki zglavkari >
          • Pauci ukratko
        • Stonoge >
          • Stonoge -ukratko
        • Insekti >
          • Insekti- ukratko
      • Bodljokosci >
        • Bodljokosci-ukratko
      • Hordati >
        • Primitivni hordati
        • Kicmenjaci >
          • Ribe
          • Vodozemci
          • Gmizavci
          • Ptice
          • Sisari
    • Zastita zivotinja >
      • Raznovrsnost carstva i zastita
      • Ugrozavanje zivotinja
      • Znacaj zastite zivotinja
      • Suzivotni ljudi i zivotinja
      • Odnos prema zivotinja
  • Sedmi razred
    • Poreklo i razvoj ljudske vrste
    • Gradja covecijeg tela >
      • Nivoi organizacije organskih sistema
      • Kozni sistem
      • Skeletni sistem
      • Misicni sistem
      • Nervni sistem
      • Zlezde sa unutrasnjim lucenjem
      • Sistem culnih organa
      • Sistem organa za disanje
      • Sistem organa za cirkulaciju
      • Sistem organa za izlučivanje
      • Sistem organa za razmnozavanje
      • Reproduktivno zdravlje
  • Osmi razred
    • Uvod >
      • Bioloska i kulturna evolucija coveka
      • Uslovi zivota na zemlji
      • Biodiverzitet
      • Nivoi organizacije zivog sveta
    • Ekologija i zivotna sredina >
      • Predmetna odredjenost
      • Zivotna sredina
      • Zivotno staniste-biotop
      • Ekoloski faktori
      • Odnos organizma i zivotne sredine
      • Populacija
      • Zivotna zajednica
      • Osnovni procesi u ekosistemu
      • Prenos energije u ekosistemu
      • Biomi i biosfera
    • Ugrozavanje ,zastita i unapredjenje ekosistema >
      • Raznovrsnost i struktura ekosistema
      • Ekosistemi kopnenih voda
      • Ekosistemi mora
      • Sumski ekosistemi
      • Antropogeni ekosistemi
      • Ugrozenost i zastita biodiverziteta
      • Zasticena prirodna dobra
      • Crvene knjige
      • Ugrozavanje kulturnih dobara
      • Unapredjenje zivotne sredine
    • Posledice zagadjivanja zivotne sredine >
      • Klimatske promene
      • Efekat staklene baste
      • Kisele kise i susenje suma
      • Ostecenje ozonskog omotaca
      • Erozija zemljista i sirenje pustinja
      • Nestajanje biljnih i zivotinjskih vrsta
    • Odrzivi razvoj i zivotna sredina >
      • Odrzivi razvoj
      • Ucesce javnosti za donosenje odluka
      • Odrzivo koriscenje prirodnih resursa
      • Otpad i reciklaza
  • Kontakt
​Ekologija je biološka disciplina koja se bavi izučavanjem međusobnih odnosa živih bića i njihovog odnosa sa okolinom. Naziv ''ekologija'' je skovan od grčkih reči oikos - dom, kuća, stanište i logos - nauka. 
​Okolina ili životna sredina organizama je kompleksan sistem koji se stalno razvija i menja, zajedno sa organizmima u njemu. Možemo je uslovno podeliti na živu i neživu prirodu, a one podjednako imaju uticaja na žive organizme. Neživa priroda je npr. zemljište, podloga, reljef, dejstvo sunca, količina vlage, a živa priroda su drugi organizmi sa kojima dati organizam deli prostor
​S obzirom na to da se ekologija bavi proučavanjem odnosa između  različitih organizama i njihove okoline – postoji podela na
ekologiju biljaka,
ekologiju životinja,
ekologiju gljiva,
ekologiju mikroorganizama i
ekologiju čoveka.
Te discipline se ne mogu strogo zasebno izučavati, već se prožimaju i dopunjuju, jer nijedan organizam nije lišen nekog spoljnog uticaja.
​Ekologija je počela da se razvija polovinom XIX veka, što je čini relativno mladom naukom. Prvi koje je istakao značaj delovanja životne sredine na živa bića i važnost odnosa između organizama bio je Čarls Darvin. U svojoj knjizi  ''Poreklo vrsta'' (1859.) on pominje pojmove borba za opstanak i prirodno odabiranje. Ti pojmovi predstavljaju upravo predmet izučavanja ekologije - međusobno delovanje organizama jedne na druge tokom života i uticaj uslova okoline u kojoj žive.
​Prvi koji je uveo termin ekologija bio je nemački zoolog Ernest Hekel. On je  1866. godine u svojoj knjizi ''Opšta morfologija organizama'' definisao kao nauku koja se bavi izučavanjem odnosa između životinja i njihove okoline. Danski botaničar Eugen Vorming 1895. godine uvrštava i biljke u predmet izučavanja ekologije.
U početku, ekologija se izučavala samo u sklopu biologije, a kasnije je našla svoje mesto u mnogim sferama ljudske delatnosti.​Naučnici koji su kod nas doprineli razvoju ekologije su Siniša Stanković, sa knjigom  ''Ekologija životinja'' iz 1960-te i Milorad Janković, koji je 1966. napisao knjigu ''Fitoekologija''
​Ekologija je u današnjem svetu nauka od velike važnosti. Posledice ljudskih aktivnosti su većinom negativne po životnu sredinu, a samim tim i na živi svet u njoj. Prilagođavanje živih bića tim izmenjenim uslovima je otežano i opstanak života na Zemlji je time doveden u pitanje. Izučavajući ekologiju možemo spoznati sve principe života, povezanost organizama i važnost svake vrste pojedinačno. Taj sistem čini biološku ravnotežu. Danas je ta ravnoteža umnogome narušena upotrebom industrije, povećanjem saobraćaja i drugim ljudskim delatnostima. Iz tog razloga  se rodila potreba za razvojem sistema zaštite životne sredine.
Zaštita životne sredine je skup mera i postupaka koje čovek preduzima radi očuvanja biološke ravnoteže u prirodi.
Saznanja iz ekologije mogu se koristiti i u poljoprivredi. Poznavanje principa ekologije neophodno je za povećanje prinosa poljoprivrednih kultura. Takva primena znanja iz oblasti ekologije uticala je na razvoj posebne naučne discipline kojsa  se zove primenjena ekologija.
​Z A N I M Lj I V O S T I
Gorepomenuti naučnik Milorad Janković je 1972.godine definisao  kosmičku ekologiju kao zasebnu naučnu disciplinu, koja se bavi izučavanjem veštačkih ekosistema u kosmičkim brodovima.
Egzobiologija je nauka koja se temelji na ekologiji, a bavi se izučavanjem mogućnosti postojanja života na drugim planetama i uticaja vanzemaljske sredine na živa bića.
Powered by Create your own unique website with customizable templates.